Knjiga Perom duše moje predstavlja rezultat višegodišnjeg stvaralačkog rada autora i tematski se naslanja na bogato kulturno i književno naslijeđe bosanskog naroda. Autor kroz ovo djelo nastoji očuvati duh tradicije, ali i prenijeti vlastita životna iskustva i promišljanja u formi književnog izraza.

Suvad Hotić je do sada objavio više knjiga, među kojima se posebno izdvajaju:

• Rat u Bosni – Zapisi & sjećanja (2010., prevedena i na engleski jezik),
• Moja dobra mahala: Sjećanje na Urije (2018.),
• Oaza mira i ljubavi (2023., također prevedena na engleski jezik).

Njegovi tekstovi uvršteni su i u trilogiju Bosanska epoha Novskog Pounja (2012.), Mutne rijeke (2012.) i Mutne rijeke 2 (2014.).

Pored književnog rada, autor trenutno priprema audio knjigu vlastitih tekstova, od kojih su neki već emitovani na više televizijskih stanica u Bosni i Hercegovini, među njima i na RTV Sani. Paralelno s tim, radi i na dugometražnom dokumentarnom filmu Svjedoci pravde: Zločini u Bosanskom Novom, koji je nastao na osnovu njegove prve knjige.

Suvad Hotić je rođen u Bosanskom Novom, a nastanjen u Sanskom Mostu, autor svoj književni i kulturni rad vidi kao doprinos ne samo domaćoj književnosti, već i očuvanju kulturnog identiteta kraja iz kojeg potiče.

Perom duše moje – Sinopsis

Knjiga Perom duše moje predstavlja autentično putovanje kroz prošlost, sadašnjost i unutarnji svijet autora, koji s ljubavlju i strašću oživljava bosansku kulturu i tradiciju. Njegovo pisanje nije samo čin sjećanja, već i izraz dubokog poštovanja prema vlastitim korijenima. Svaka stranica djeluje poput prozora kroz koji čitatelj gleda u prošlost, ali istovremeno osjeća kako se ona stapa sa sadašnjim trenucima.

„Hotićev rukopis je poput čarobnog pera koje dotiče dušu i budi želju da istražimo vlastite korijene i snove.“
– Esma H.

Ono što sve tekstove u ovoj zbirci povezuje u jedinstvenu cjelinu jeste – ljubav. Ljubav prema roditeljima, domovini, precima, porodici, voljenoj ženi, putovanjima i samom životu. Čak i kada piše o traumama i stradanju, Hotić nikada ne širi mržnju – već nastoji da razumije, oprosti i sačuva sjećanje.

– Enes Mesić